Nobel
FINANCIJSKI LABORATORIJ
Interno izvještavanje u kompanijama
Objava: 11.9.2017 / 09:04
Prikaza: 242
Autor: Nedim Šuta
Interno izvještavanje u kompanijama
0

Želite pokrenuti vlastiti biznis? Odavno ste u poduzetničkim vodama, ali Vam nedostaju stručni financijski savjeti? Kako unaprijediti prodaju? Kako razmišljaju bankari, važne „osobe“ s druge strane? U rubrici „Financijski laboratorij“ stručnjak za financije će na vrlo jasnim primjerima pokazati gdje najčešće poslodavci griješe i pokušati ponuditi konkretna rješenja za probleme s kojima se svakodnevno suočavaju. Gospodin Nedim Šuta je proveo dva desetljeća u financijskom sektoru, većinom na odgovornim dužnostima u bankama i osiguranju. U svom radu se susretao s kompanijama različitih profila, analizirajući njihov rad, financije, rast i kreditnu sposobnost. Od 2017. je vlasnik privatne kompanije „FINLAB“.

U novoj kolumni Nedim Šuta piše o internom izvještavanju u kompanijama.

Bez obzira na veličini kompanije, jasno je, da pored eksternih i zakonski obveznih izvještaja, moraju biti definirani i interni dokumenti, koji služe strateškom i operativnim menadžmentu za donošenje odluka.

Vrste izvještaja

Izvještaji moraju imati svoj smisao, odnosno upotrebu. Ukoliko ste kao kompanija okrenuti mikro lokaciji i npr. u prehrambenoj industriji, malo je koristi od informacije da je u Berlinu bilo testiranje 5 G mreže. Sa druge strane, premalo informacija o tržištu, konkurenciji daje nepotpunu sliku, te može generirati pogrešne odluke i trendove.

Ono što načelno svakoga interesira jeste situacija s prihodima, troškovima, trendovi, odnosno usporedba s prošlom godinom, stanje konkurencije i sl.

Kvaliteta izvještaja

Gledajući iz ugla kvalitete, postoje dvije instance, odnosno kreatori izvještaja i interpretatori. Kreatori su većinom osobe iz financija ili kontrolinga, dok su interpretatori menadžeri ili vlasnici. Ukoliko imamo problem na jednoj od ove dvije funkcije, onda ne postoji suštinska relevantnost. Do sada sam se susretao s različitim situacijama, od pretjerane interne angažiranosti oko izvještavanja, do stava vlasnika da je „sve to svakako u mojoj glavi, zašto se mučiti“.

Iako prva situacija znači ulaganje u resurse, nepostojanje želje i htjenja od strane vlasnika definitivno vodi u propast, samo je pitanje, vremena.

Učestalost izvještavanja

Kao i ostatak aktivnosti, izvještavanje s vremenskih aspekata mora slijediti krivulju kompanije. Pored redovnosti, primjera mjesečno, kvartalno, bitno je da se i poznaje sezonalnost poslovanja, te da imamo informaciju što nam se događa u jeku sezone. Bezbroj puta mi se dogodilo da se prisustvuje „praznim“ sastancima, koji imaju samo formu, bez suštine, jer je mjesec „svakako mrtav“.

Želje kompanije

Odgovorno tvrdim da je jedna od bitnijih razlika između „piljare“ i kompanije u postojanju, interpretaciji i korištenju internih izvještaja. Dodatno, želje vlasnika i jesu znati kuda se ide prije završnih obračuna, jer je tad sve već završeno.

Smatram da mora postojati personalizirano izvještavanje, da izvještaji trebaju biti osnova redovnih sastanaka. Nadalje, sastanke treba podijeliti na redovne (tjedno, mjesečno, kvartalno) i strateške (kvartalno, polugodišnje, godišnje). Sastanci moraju imati pisani trag, koji je osnova za sljedeći izvještaj.

Izvještavanje mora biti korisno, isto ne treba izbjegavati. Problemi mogu biti u količini i iskoristivosti informacija. Mislim da u takvim slučajevima, više ne znači nužno bolje. Koncept treba odgovarati kompaniji, imati 10-50 informacija ili indikatora poslovanja, od kojih zavisi budućnost poslovanja. Suštinski, ono što nije zapisano, nije se ni dogodilo, jer se onda vraćamo na usmene interpretacije, emocije i personalizirane stavove.

Na kraju krajeva, potrebno je s vremena na vrijeme revidirati izvještaje, pokušati smanjiti iste, promijeniti vrstu podataka i sl.

Želim Vam uspješan početak još jednog radnog tjedna!

Sva prava pridržana © 2017 Manager.ba
Dizajn i programiranje: 4ANTS